Vodstvo u mrežama

Vodstvo u mrežama omogućava rastućoj grupi malih crkava da rade zajedno, razvijaju nove vođe i ostvaruju još više dobrih stvari koje je Bog planirao za svoj narod.

Dakle, šta se događa s crkvama koje rastu i osnivaju nove crkve koje pokreću nove crkve koje onda isto započinju nove crkve? Kako ostaju povezani? Kako žive zajedno kao proširena duhovna porodica?

Kada se duhovne porodice (tj. Jednostavne crkve) multipliciraju, razvijaju se mreže povezanih crkava. Te mreže tada funkcioniraju poput gradske ili regionalne crkve.

Na ovom gradskom ili regionalnom nivou vidimo kako starješine i đakoni funkcioniraju. Na ovom nivou također dolaze do izražaja darovi vodstva koji imaju apostoli, proroci, evanđelisti, pastiri i učitelji. Ovi darovi za vodstvo prvenstveno su dobri kako bi pripremili sve učenike za efikasniju službu. Ovi vođe, kao i starješine i đakoni, mogu služiti velikom broju duhovnih porodica. Taj obrazac vidimo u Svetom pismu, na primjer kod đakona u jeruzalemskoj crkvi ili starješina u crkvi u Efezu.

Ovakva struktura koristi iste obrasce na makro nivou koji su vidljivi u duhovnim porodicama na mikro nivou. Uzorak od 3/3 vidljiv je na sastancima za obuku voditelja i u cjelinama o ravnopravnom mentorstvu. Uzorak Četiri polja koristi se za planiranje, evaluaciju i poučavanje na višim nivoima. Glavna razlika je ta da se primjenjuje korporativno, a ne pojedinačno. Ciljevi i aktivnosti se poduzimaju se u mjerilu predstavljenom na sastanku.

Oblast u kojoj mreža započinje obično postaje središnje u smislu vodstva. Kako se uticaj te mreže širi, tako se stvaraju niži nivoi. Na primjer, ako crkvena mreža započne u Tuzli, isprva će funkcionirati kao gradska crkva u Tuzli. Kako se njezin utjecaj bude širio po BIH, ona onda može funkcionirati kao državna crkva i imati puno crkava kćeri  u raznim gradovima i regijama. Kako će i dalje rasti, počet će funkcionirati na nacionalnom, pa čak i međunarodnom nivou. Bit će različitih tokova crkava kćeri u različitim državama i zemljama širom svijeta. Ove crkve imaju tendenciju da ostanu povezane zbog zajedničkog DNK i porijekla.

Ako se neki od tokova podijele u vlastite mreže zbog praktičnosti, jezika ili drugih čimbenika, to nije problem. Ako je DNK uspješno proslijeđen, tada je sve potrebno za uspostavljanje novog pokreta multipliciranja učenika prisutno u svakoj duhovnoj porodici ili čak u svakom članu duhovne porodice.

Obično je svaka crkva mala, ima između 4 i 12 odraslih osoba, zajedno sa djecom. Međugeneracijske su, iako tinejdžeri mogu započeti osnivati crkve među svojim vršnjacima ako to žele. Ova mala veličina omogućava da odnosi budu prisniji, odgovornost efikasnija i bolje učestvovanje.

Zadani obrazac za ljude koji dolaze Kristu ili koji već slijede Krista, ali se sele u novo područje, nije da se pridruže postojećoj crkvi, već da budu opremljeni za zasnivanje nove duhovne porodice, koja se zatim pridruži mreži . Na taj se način duhovne porodice mogu održati dovoljno malim da mogu biti vrlo plodne i efikasne u stvaranju učenika. Opet, mala veličina omogućava da odnosi budu prisniji, odgovornost efikasnija i bolje učestvovanje.

Spremnost jednostavnih crkava i pojedinačnih sljedbenika da uče, slušaju i dijele Božju Riječ duhovni je DNK pokreta. Ako se uspješno prenosi s koljena na koljeno, s crkve na crkvu i s vjernika na vjernika, tada je sve što je potrebno za pokretanje novog pokreta multipliciranja učenika već prisutno u svakoj duhovnoj porodici i svakom Isusovom sljedbeniku.

Kad pokreti pokreću pokrete, tada počinjemo vidjeti kako "kvasac" djeluje kroz tijesto grada ili države ili čak nacije. Kraljevstvo Božje dolazi na takav način da će se Božja volja  vrši na zemlji kao i na nebu.

Tako možemo ispuniti Veliko poslanje stvarajući učenike svih naroda.