Oči da vidimo gdje nije Kraljevstvo

Svaki učenik mora biti u stanju vidjeti gdje Kraljevstvo nije.

Posvuda oko nas postoje mjesta na kojima se Božja volja ne vrši na zemlji kao na nebu. Postoje ogromne praznine u kojima su slomljenost, bol, progon, patnja, pa čak i smrt dio normalnog svakodnevnog života. Upravo na zatvaranju tih pukotina moramo raditi dok se trudimo za Kraljevstvo dok smo na ovoj zemlji.

Otvaranje očiju da vidimo gdje Kraljevstvo nije i pružanje pomoći ljudima koje poznajemo i ljudima koje ne poznajemo, način je umnažanja učenika i daljnjeg rasta Božjeg Kraljevstva.

Moramo vidjeti praznine između Božje volje koja se savršeno vrši na zemlji i situacije koja trenutno postoji. To se mora dogoditi u dvije sfere:

Trajni odnosi

Prva sfera su naši trajni odnosi. Ovdje ubrajamo naše prijatelje, obitelj, suradnike, kolege iz razreda i eventualno susjede.

Evanđelje tako najbrže putuje.

Briga za te ljude je prirodna. U Luki 16: 19-31 vidimo kako je čak i bogataš koji je gorio u paklu imao ovakvu ljubav i brigu za svoju obitelj. Bog je te ljude smjestio u naš život, a mi moramo dobro upravljati tim odnosima s ljubavlju, strpljenjem i ustrajnošću.

Možete podsjetiti Kristove sljedbenike na ovu skupinu ljudi tako što će pokušati navesti 100 ljudi koje poznaju. Potaknite ih da ih svrstaju u tri skupine: one koji slijede Krista, one koji ne slijede Krista i one čiji je duhovni status nepoznat.

Tada mogu nastojati opremiti i potaknuti one koji slijede Krista da budu plodniji i vjerniji. Oni mogu početi tražiti načine da „poduče“ one koji još ne slijede Krista.

Kontakti i odnosi izvan trajnih veza

Druga sfera gledanja gdje Kraljevstvo nije odnosi se na one izvan naših trajnih odnosa ili kontakata.

Isus je uputio svoje učenike da naprave učenike od svih naroda na zemlji. Uputio ih je da stvaraju učenike tamo gdje su se trenutno nalazili, kao i u obližnjim područjima i među ljudima koji su se razlikovali od njih, pa čak i do „krajeva zemlje“.

Evanđelje tako putuje najdalje.

To nije prirodno. Ovo je natprirodno. Ovo je dokaz Duha Svetoga u našem životu. Bog ima favorite. Najdraži su mu najmanji, posljednji i izgubljeni. Stoga bismo svoj život trebali posvetiti služenju ne samo bližnjima, već i u služenju onima koji su u duhovno najmračnijim krajevima svijeta. Bog se suprotstavlja ponosnima, ali poniznima daje milost. Trebali bismo služiti onima koji su očajni. Očajnici su obično najskromniji.

Kad se radi o takvim ljudima, moramo posebno tražiti i ulagati u one koji su vjerni. Imajte na umu da se vjernost pokazuje poslušnošću onome što Bog otkriva i dijeljenjem s drugima. Ti su ljudi poput dobrog tla u Isusovoj prispodobi. Oni su oni koji donose ploda 30, 60 ili 100 puta. Nisu oni tvrdog srca koji odbacuju poruku. Oni nisu oni koji otpadnu kad krenu progoni. Nisu oni kojima smetaju briga svijeta ili bogatstvo. Oni su poput opsjednutog iz Gerasene koji je odgovorio na Isusovu službu pokoravajući se i svjedočeći drugima što je Bog učinio za njega. Kao rezultat toga, kad se Isus kasnije vratio u to područje, mnoštvo ga je tražilo.